Tonino Picula: Moj Čupko je ostao fajter do kraja

1. Gospodine Picula, kako ste se vi i vaš pas Čupko upoznali?

- Sredinom listopada 1995. ušetao je u dvorište kuće pokraj Hrvatske Kostajnice u kojoj je bio smješten moj vod.

2. Što ste vi radili na tom području i zašto ste ga uzeli?

- Bio sam vojnik. Do tada nisam bio sklon psima, ali, eto, baš me Čupko ‘kupio’. Razdužio sam oružje, ali od Čupka se nisam mogao razdvojiti.

3. Kako ste mu dali nadimak?

- Nisam mu ja dao ime. Netko mu je na dvorištu dobacio “Čupko” što mi se svidjelo.

4. Što je najviše volio?

- Dok nije oslijepio, strastveno je volio loviti muhe po stanu uz gromoglasno glasanje. Nikako nije volio kupanje.

5. Je li imao prijateljicu?

- Imao je isključivo prijateljice jer nije lako tolerirao muško društvo. Nažalost, Čupko nije ostavio nasljednike.

6. Zašto ste ga nazvali ratnim drugom?

- Zbog okolnosti našeg upoznavanja. Poznanstva nastala u ratu imaju dodanu vrijednost.

7. Kako ste ispratili Čupka?

- Supruga i ja smo ga položili nakon što se 20-tonski bager 20 minuta borio s tvrdom dalmatinskom zemljom zbog sasvim male rake. Ostao je fajter do kraja.

8. Je li članstvo SDP-a u Umagu konačno pogledalo izbornoj istini u oči?

- Jest. Te su oči u Umagu vidjele rekordnih 56 zastupnika izabranih na zadnjim izborima.

9. Kakvo je raspoloženje u stranci?

- Većina je nestrpljiva da potvrdimo kapacitete odmah u Saboru, uskoro na konvenciji, a zatim na lokalnim izborima.

10. Da vaša Vlada nije u sjeni, što biste napravili oko ZERP-a?

- SDP nema Vladu u sjeni, ali Hrvatska ima sjenu od Vlade. SDP bi znao uvjeriti Bruxelles da je ZERP samo minimum zaštite najljepšeg europskog mora.